





|
|
Minimalne klini čke
preporuke za dijagnozu,
le čenje
i praćenje
•
Primarnog karcinoma dojke
•
Metastatskog karcinoma dojke
•
Nemikrocelularnog karcinoma bronha
•
Mikrocelularnog karcinoma bronha
•
Primarnog karcinoma kolona
•
Primarnog karcinoma rektuma
•
Uznapredovalog kolorektalnog karcinoma
•
Mešovitog
ili neseminomskog tumora
germinativnog epitela
•
Seminomskog tumora germinativnog epitela
MINIMALNE KLINIČKE PREPORUKE ZA DIJAGNOSTIKU,
LEČENJE, ADJUVANTNU TERAPIJU I PRAĆENJE PACIJENATA
SA PRIMARNIM KARCINOMOM DOJKE
Incidenca
• Standardizovana stopa
incidence karcinoma dojke u Srbiji iznosi 51.7/100.000 godišnje, dok
u Evropskoj uniji iznosi 94/10 5,
a mortalitet 30 /105.
Nakon sprovedenog primarnog lečenja,
sa kurativnom namerom, relaps nastaje kod 10-30% pacijenata
u stadijumu I, tokom 10
godina pra ćenja
i u 40-50% u stadijumu II, tokom petogodišnjeg praćenja
(III, A). Do 85%
relapsa bolesti nastaje unutar 5 godina od postavljanja
dijagnoze. Nakon sprovedene postoperativne
radioterapije, lokoregionalni recidiv javlja se u manje od
10% pacijenata (I, A).
Dijagnoza
• Patološka dijagnoza
treba da se postavi prema klasifikaciji SZO (TNM), analizom svih
odstranjenih tkiva. Neophodno je da se opišu: veli čina
tumora, histološki tip, gradus,
nuklearni gradus, vaskularna invazija, margine resekcije,
broj i pozitivnost odstranjenih
limfnih nodusa. Neophodno je i da se odredi sadržaj
receptora u tkivu, biohemijskom ili
imunohistohemijskom metodom (III, 14). Ostali markeri, uklju čujući
HER2, rutinski se ne
odre đuju
(II, 12).
Utvrđivanje stadijuma bolesti i procena rizika
• Rutinski je potrebno da
se uradi: kompletna krvna slika, standardne biohemijske analize,
uklju čujući
enzime jetre, alkalnu fosfatazu; bilateralna mamografija (kod pojedinih
pacijenata i ultrazvuk dojki); utvr đivanje
menstrualnog statusa (Kategorija 2a).
• Kod pacijenata sa
povišenim rizikom (N2, T3, T4 tumora ili kod kliničke
sumnje na
postojanje metastaza), potrebno je uraditi: RTG plu ća,
ultrazvučni
pregled abdomena; scintigrafiju
skeleta i/ili RTG koštanog sistema ukoliko je klini čki
indikovano (Kategorija 2a).
• Postoperativno, kod
pacijenata sa ≥4
pozitivna aksilarna limfna nodusa, ukoliko nije
na činjeno
pre operacije, potrebno je dijagnostiku dopuniti sa: radiografijom pluća,
ultrazvu čnim
pregledom abdomena, scintigrafijom skeleta i/ili radiografijom koštanog
sistema (Kategorija 2a).
• Za “nodus negativne”
pacijente, u cilju određivanja
adjuvantne terapije, preporučuje
se
razvrstavanje prema kategorijama rizika (Tabela 1), (III,
13).
• Pacijenti sa tumorom
manjim čak
i od 1 cm mogu imati koristi od adjuvantnog lečenja
hemioterapijom i/ili tamoksifenom (II, 19).
Terapijski plan
• Multidisciplinarni,
konzilijarni pristup neophodan je u planiranju lokalne i sistemske terapije,
kao i u odre đivanju
redosleda terapijskih postupaka (III, 31). Za sve pacijente treba da se
razmotri mogu ćnost
uključivanja
u kliničke
studije (IV, 10, 11).
Lokalna terapija
• Generalno, operabilni
karcinom dojke inicijalno se leči
hirurški, bilo poštednom
intervencijom ili mastektomijom, obe u kombinaciji sa
disekcijom aksile (24).
• Za procenu mogućnosti
da se izbegne disekcija aksile kod “sentinel” nezahvaćenih
limfnih
nodusa, neophodne su randomizovane klini čke
studije (III, 29). U nedostatku takvih
podataka, ova metoda može da se primeni u ustanovama sa
velikim iskustvom i sigurnoš ću
u
sprovodjenju, uz potpuno objašnjenje pacijentima o mogu ćim
nedostacima metode.
• Postoperativna
radioterapija apsolutno se preporučuje
posle sprovedene poštedne hirurške
intervencije (I, 24).
• Broj pregledanih limfnih
nodusa je minimum 10 (Kategorija 2a).
• Radioterapija posle
mastektomije indikovana je kod pacijenata sa 4 ili više pozitivna limfna
nodusa (II, 30), za T3 tumore sa pozitivnim aksilarnim
nodusima (III, 30), postojanja
vaskularne invazije i širenja izvan limfnih nodusa aksile (Kategorija
2a).
• U odabranoj grupi
pacijenata potrebno je da se razmotri postoperativna radioterapija regije
unutrašnje mamarne arterije i odgovaraju će
natključne
jame (Kategorija 2b).
• Sve podgrupe pacijenata,
lečene
poštednom hirurškom intervencijom zbog duktalnog
karcinoma in
situ (DCIS) imaju koristi od
adjuvantne radioterapije i adjuvantne
hormonoterapije tamoksifenom (I, 27, 32). Kod velikih DCIS
>4cm, kao i multicentri čnih
DCIS, potrebno je da se razmotri mastektomija (Kategorija
2a).
Maligne bolesti
6
Primarno sistemsko lečenje (neoadjuvantno)
• Primarna neoadjuvantna
terapija indikovana je za inoperabilni lokalno uznapredovali
karcinom dojke (stadijum IIIB, T4 (uklju čujući
i T4d), N2-3, regionalne M1) (III, 26).
Kada je to mogu će
primarno sistemsko lečenje
treba da bude praćeno
hirurškom
intervencijom i radioterapijom.
• Da bi se omogućila
poštedna hirurška intervencija velikih operabilnih karcinoma dojke,
treba da se razmotri primarna sistemska terapija (I, 15).
• U primarnom
hemioterapijskom pristupu obe kategorije karcinoma preporučuju
se
prvenstveno antraciklinski režimi (Kategorija 2a).
Adjuvantno lečenje
• Pre odluke za primenu
adjuvantne terapije neophodno je da se proceni prognoza u
slu čaju
da se ne primenjuje adjuvantno lečenje.
Pri izboru adjuvantne terapije, za svakog
pojedina čnog
pacijenta mora da se proceni potencijalna korist i mogući
neželjeni efekti.
To se u potpunosti mora objasniti svakom pacijentu (IV, 7,
10, 11).
Tamoksifen: Svi
pacijenti sa ER i/ili PR prisutnim tumorima treba da dobiju tamoksifen 20
mg/dan, tokom 5 godina (I, 8). Nema dovoljno dokaza o
opravdanosti primene tamoksifena u
slu čaju
odsustva pozitivnih receptora (Kategorija 1).
Nema dovoljno dokaza da li treba primeniti istovremeno ili
sekvencijalno tamoksifen sa
hemioterapijom ili radioterapijom (Kategorija 2b).
Ablacija ovarijuma:
Ablacija ovarijuma predstavlja efikasnu adjuvantnu terapiju za premenopauzne
pacijente sa hormono senzitivnim tumorima (I, 16).
Bilateralna ovariektomija i
zra čna
terapija ovarijuma dovode do ireverzibilne ablacije ovarijuma. Nema dovoljno
dokaza,
kada je potrebno da se uradi ablacija ovarijuma (Kategorija
2a).
Primena LHRH-analoga dovodi do reverzibilne ovarijalne
supresije, te je potrebno da se
primenjuju najmanje 2 godine (III, 10).
Hemioterapija: U
adjuvantnom hemioterapijskom lečenju
potrebno je da se primene kombinovani
režimi (I, 3).
Optimalno vreme za po četak
adjuvantne hemioterapije je unutar 3 nedelje od operacije
(Kategorija 1).
U kategoriji nodus pozitivnih pacijenata, davanje 6 ciklusa
antraciklinske hemioterapije
predstavlja umereno efikasniji, ali i toksi čniji
režim od 6 ciklusa CMF (I, 5, 6, 18).
To je tako đe
pokazano u jednoj kliničkoj
studiji za grupu nodus negativnih pacijenata,
visokog rizika (22). Izgleda da postoji grani čna
vrednost doze antraciklina u adjuvantnom
pristupu, ispod koje je efikasnost manja (I, 4, 6).
Č etiri ciklusa AC
hemioterapije je komparabilno u efikasnosti sa 6 ciklusa CMF (I, 2, 17).
U jednoj klini čkoj
studiji pokazano je da podgrupa nodus negativnih pacijenata sa malim,
ER pozitivnim tumorima, ima koristi od primene adjuvantne
hemioterapije (21).
Primarni karcinom dojke
7
Hemioterapijski režimi:
CMF p.o "klasični"
Ciklofosfamid 100 mg/m2,
Dan 1-14, p.o.
(Bonadonna)
Metotreksat 40 mg/m2,
Dan 1 i 8, i.v.
5-fluorouracil 600 mg/m 2,
Dan1 i 8, i.v., svakih 28 dana x 6
CMF i.v. Ciklofosfamid
600 mg/m2,
Dan 1 i 8, i.v.
Metotreksat 40 mg/m 2,
Dan 1 i 8, i.v.
5-fluorouracil 600 mg/m 2,
Dan 1 i 8, i.v., svakih 28 dana x 6
FAC 5-fluorouracil 500
mg/m2,
Dan 1, i.v.
Ciklofosfamid 500 mg/ m 2,
Dan 1, i.v.
Adriablastin 50 mg/m 2,
Dan 1, i.v., svakog 21 dana x 6
NODUS NEGATIVNI (N0) PACIJENTI
Nizak rizik (hormono zavisni) Tamoksifen* ili Ř
Viši rizik (hormono zavisni):
- premenopauzni Ovarijalna ablacija + tamoksifen, ili
Hemioterapija + tamoksifen***,
ili Tamoksifen***, ili
Ovarijalna ablacija
- postmenopauzni Tamoksifen, ili
Hemioterapija + tamoksifen
Viši rizik (hormono nezavisni):
- premenopauzni Hemioterapija**
- postmenopauzni Hemioterapija
NODUS POZITIVNI (N+) PACIJENTI
Hormono zavisni:
- premenopauzni Hemioterapija + tamoksifen,
ili Ovarijalna ablacija + tamoksifen
(II, 33)
- postmenopauzni Tamoksifen, ili
Hemioterapija + tamoksifen
Hormono nezavisni:
- premenopauzni Hemioterapija**
- postmenopauzni Hemioterapija
* izrazito pozitivni SR (Kategorija 2a)
** preporuka: prvenstveno FAC
*** tamoksifen bez ovarijalne ablacije treba da se primen i
samo uz efikasnu kontracepciju,
koja nije hormonska
Maligne bolesti
8
Praćenje
• anamneza i fizikalni
pregled svakih 3-6 meseci prve 3 godine, zatim svakih 6-12 meseci
naredne tri godine, a zatim jednom godišnje, uz poseban
osvrt na kasne neželjene efkte,
kao što je osteoporoza
• ipsilateralna (u slučaju
poštedne operacije) i kontralateralna mamografija svakih 1-2
godine
• sledeći
testovi se ne preporučuju
rutinski kod asimptomatskih pacijenata: krvna slika,
biohemijske analize, RTG plu ća,
scintigrafija skeleta, ultrazvuk jetre, CT pregled toraksa
i abdomena i tumorski markeri, kao što su CA 15-3 ili CEA
(I, 20).
PREPORUKE ZA DIJAGNOSTIKU, LEČENJE I PRAĆENJE
PACIJENATA SA RECIDIVIRAJUĆIM / METASTATSKIM
KARCINOMOM DOJKE
Incidenca
• Standardizovana stopa
incidence karcinoma dojke u Srbiji iznosi 51.7/100.000 godišnje, dok
u Evropskoj uniji iznosi 94/10 5,
a mortalitet 30 /105.
Nakon sprovedenog primarnog lečenja,
sa kurativnom namerom, relaps nastaje kod 10-30% pacijenata
u stadijumu I, tokom 10
godina pra ćenja
i u 40-50% u stadijumu II, tokom petogodišnjeg praćenja
(III, A). Do 85%
relapsa bolesti nastaje unutar 5 godina od postavljanja
dijagnoze. Nakon sprovedene postoperativne
radioterapije, lokoregionalni recidiv javlja se u manje od
10% slu čajeva
(I, A).
Dijagnoza
• Kliničku
sumnju potrebno je potvrditi radiografskim pregledima ili drugim odgovarajućim
dijagnosti čkim
metodama.
• Histo ili citopatološka
potvrda treba da se načini
kada je to moguće.
Utvrđivanje stadijuma bolesti i procena rizika (Tabela 1)
• Kompletna istorija
bolesti, posebno vezana za lečenje
primarnog tumora i menstrualni status.
• Fizikalni pregled,
performans status.
• Krvne analize: kompletna
krvna slika, analize fiunkcije jetre i bubrega, alkalna fosfataza,
kalcijum, CA 15-3.
• RTG pluća
i/ili CT toraksa, ultrazvuk ili CT abdomena; scintigrafija skeleta i/ili RTG
koštanog sistema ukoliko je klini čki
indikovano; CT ili MR mozga ukoliko je neurološki
indikovano.
• Korisno je da se uradi
ekstirpacija ili biopsija dostupnih metastatskih promena radi
odre đivanja
steroidnih receptora, ukoliko nisu određeni
u primarnom tumoru.
Tabela 1. Faktori koji utiču na prognozu metastatskog
karcinoma dojke
Dobra prognoza Loša prognoza
ER/PR pozitivni tumor ER/PR negativni tumor
Dugotrajni interval bez bolesti (> 1 godine) Kratak interval
bez bolesti (< 1 godine)
Ostvaren terapijski odgovor na prvu liniju
hemioterapije
Nije ostvaren primarni terapijski odgovor
Nema visceralnih meta Visceralne meta
Ograni čen
broj metastatskih mesta,
mali volumen bolesti
Veliki broj metastatskih mesta i/ili
Voluminozna bolest
HER-2 negativni tumor HER-2 pozitivni tumor
Maligne bolesti
10
Terapijski plan
• Izolovani recidiv leči
se kao novo primarno oboljenje, sa kurativnim ciljem, uključujući
i
adjuvantnu terapiju.
• Terapija sistemske
bolesti je palijativnog karaktera, sa ciljem poboljšanja kvaliteta života i
produženja preživljavanja (I, A).
• Palijativna
radioterapija može da se primeni kod: metastaza u kostima, metastaza u
centralnom nervnom sistemu, postoje ćeg
i/ili pretećeg
krvavljenja, razvoja sindroma gornje
šuplje vene i dr. (Kategorija 2a).
Pacijenti sa dobrom prognozom
• Lečenje
se, po pravilu započinje
hormonskom terapijom (Tabela 2)
(i) Premenopauzni pacijenti
- Bez prethodne
adjuvantne terapije tamoksifenom: tamoksifen sa ablacijom ovarijuma.
- Prethodno primenjena
adjuvantna terapija tamoksifenom (pod uslovom ostvarene menopauze,
u suprotnom ovarijalna ablacija): inhibitori aromataze tre će
generacije.
(ii) Postmenopauzni pacijenti
- Tamoksifen ili
inhibitori aromataze
• Progestini mogu da se
primene kao sekundarna hormonoterapija uz uslov da bolest ostaje u
grupi sa dobrom prognozom.
• Bisfosfonati su efikasni
lečenju
hiperkalcemije i palijaciji simptoma osteolitičkih
metastaza
(I, A) /preporuka pamidronat – Kategorija 2a/.
• Kod hormono-rezistentnih
oblika potrebno je da se primeni hemioterapija.
• Konkomitantna
hemio-hormono terapija se ne preporučuje,
osim u selektovanih pacijenata
(Kategorija 2a).
Tabela 2. Hormonska terapija u metastaskom karcinomu dojke
Antiestrogeni LHRH analozi
Tamoksifen
Goserelin
Inhibitori aromataze treće generacije Progestini
Anastrozol
Letrozol
Medroksiprogesteron acetat
Megestrol acetat
Metastatski karcinom dojke
11
Pacijenti sa lošom prognozom
• Lečenje
treba da se započne
hemioterapijom (Tabela 3)
(i) pacijenti kod kojih nije sprovedena adjuvantna
hemioterapija ili nije primenjena
adjuvantna hemioterapija sa antraciklinskim režimima
- Prva linija:
antraciklinski kombinovani režimi (CMF u selektovanoj grupi)
- Druga linija:
taksanski kombinovani režimi
- Treća
linija(moguće):
vinorelbin, gemcitabin, kapecitabin
(ii) pacijenti kod kojih je prethodno sprovedena adjuvantna
antraciklinska hemioterapija*
- Prva linija: taksani
(CMF u selektovanoj grupi)
- Druga linija:
vinorelbin, gemcitabin, kapecitabin
* u odabranoj grupi može da se razmotri retretman (Kategorja
2a).
• Kod HER-2 pozitivnih (IHC
+++) tumora terapija monoklonskim antitelima može da se
kombinuje sa hemioterapijom (II, B).
• Primena hemioterapije
posle treće
i daljih linija, retko je opravdana i to isključivo
ukoliko je
performans status 0 ili 1.
Tabela 3. Izbor najčešće korišćenih režima
Neantraciklinski režimi:
Ciklofosfamid / metotreksat / fluorouracil ( CMF)
Mitomicin / vinblastin ( MV)
Antraciklinski režimi:
Fluorouracil / adriamicin / ciklofosfamid ( FAC)
Fluorouracil / epirubicin / ciklofosfamid ( FEC )
Taksan / antraciklin režimi:
Adriamicin / taksan (AT) (paklitaksel ili docetaksel)
Epirubicin / taksan (ET) (paklitaksel ili docetaksel)
Ostali aktivni lekovi:
Vinorelbin
Kapecitabin
Trastuzumab
Gemcitabin
Evaluacija terapijskog odgovora
• Posle 3 meseca
sprovodjenja hormonske terapije, odnosno 2-3 ciklusa hemioterapije ili prema
klini čkim
indikacijama: anamneza, fizikalni pregled, ponavljanje početnih
radiografskih i
ultrazvu čnih
pregleda, krvne analize i eventualno CA 15-3.
Maligne bolesti
12
Praćenje
• Praćenje
po završenom lečenju
izolovanog recidiva sprovodi se kao za primarni karcinom
dojke.
• Ostali pacijenti treba
da se prate dovoljno često
da bi se obezbedila odgovarajuća
palijativna
simptomatska terapija i kvalitet života.
STANJA ZBOG KOJIH SE PACIJENT UPUĆUJE ONKOLOGU
TVRDINA U DOJCI
• nova,
čak i najmanja tvrdina
• nova
tvrdina na terenu prethodnih nodularnih promena
•
asimetrična nodularnost koja postoji i posle menstruacije
• apces
ili upala dojke koja ne prolazi posle jedne kure antibiotika
• cista
koja se stalno puni ili recidivantna cista
BOL
• ukoliko
je udružen sa tvrdinom u dojci
• uporan
bol koji utiče na normalan život pacijenta i ne reaguje na jednostavne mere,
kao što su
analgetici, promena donjeg rublja i dr.
•
jednostran, perzistirajući bol kod žena u menopauzi
SEKRECIJA IZ DOJKE
• sve
žene životnog doba 50 i više
• žene
mladje od 50 godina sa:
o
sukrvičavom sekrecijom; ili
o obostranom
sekrecijom koja boji rublje; ili
o
perzistirajućom sekrecijom iz jednog kanalića
RETRAKCIJA ILI PROMENA OBLIKA MAMILE, EKCEM MAMILE
PROMENE KONTURE KOŽE
STANJA KOJA U POČETKU MOGU DA SE REŠAVAJU U PRIMARNOJ
ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI
• mlade
žene (< 35 godina) sa tvrdim, napetim dojkama i starije žene sa simetričnim
nodularnim
promenama, uz uslov da nema lokalizovanih patoloških promena
• žene sa
slabim ili umerenim bolovima u grudima, ali bez palpabilnih promena
• žene
mlađe od 50 godina, sa sekrecijom iz više od jednog kanalića dojke ili
povremenom
sekrecijom koja nije sukrvičava
Maligne bolesti
14
MINIMALNE KLINIČKE PREPORUKE ZA DIJAGNOSTIKU,
LEČENJE I PRAĆENJE PACIJENATA SA NEMIKROCELULARNIM
KARCINOMOM BRONHA (NSCLC)
Incidenca
• Incidenca karcinoma
bronha u Evropskoj uniji iznosi 52.5 dok je stopa smrtnosti 48.7 na
100.000 godišnje. Kod muškaraca, ove stope su 79.3 i 78.3, a
kod žena 21.6 i 20.5.
Standardizovana stopa incidence (ASR) karcinoma bronha u
Srbiji iznosi 80.9. Sitno ćelijski
karcinom čini
oko 20% svih obolelih. Pušenje je odgovorno za oko 90% mortaliteta kod
muškaraca, dok kod žena oko 80%.
Dijagnoza
• Histopatološka dijagnoza
postavlja se bronhoskopskom ili hirurškom biopsijom, odnosno
aspiracionom biopsijom tankom iglom, a prema klasifikaciji
SZO.
Odredjivanje stadijuma bolesti i procena rizika
• Kompletna istorija
bolesti, fizikalni pregled, RTG pluća,
ultrazvuk abdomena, CT toraksa,
uklju čujući
natključne
regije i vrat, kao i CT abdomena ukoliko je klinički
indikovano.
Neurološka anamneza i pregled (CT ili MR mozga ukoliko je
neurološki indikovano).
• Biopsija medijastinalnih
limfnih nodusa kod operabilnih nesitnoćelijskih
karcinoma bronha,
ukoliko se CT pregledom utvrde nodusi >1cm u najkra ćem
promeru.
• Scintigrafija skeleta, u
slučaju
koštanog bola, povišenog serumskog kalcijuma ili povišene
alkalne fosfataze.
• Stadijum bolesti
nemikrocelularnog karcinoma pluća
određuje
se prema TNM klasifikaciji iz
1997 godine .
Lečenje I i II stadijuma bolesti
• Hirurška intervencija
predstavlja standardni pristup lečenja
ranih stadijuma nemikrocelularnog
karcinoma plu ća.
Primena adjuvantne i/ili neoadjuvantne hemioterapije može da
se razmotri samo kroz kontrolisane klini čke
studije u velikim onkološkim centrima. Uloga
postoperativne radioterapije nije precizno odredjena.
• Kurativnom
radioterapijom, kao jedinim modalitetom lečenja
može se postići
petogodišnje
preživljavanje i do 40% selektovanih pacijenata u prvom
klini čkom
stadijumu, te je potrebno
da se razmotri kod inoperabilnih pacijenata stadijuma I i
II.
Lečenje III stadijuma bolesti
• Preoperativna
hemioterapija preporučuje
se u resektabilnom obliku stadijuma IIIA. U
randomizovanoj studiji, preživljavanje pacijenata u
stadijumu IIIA bilo je zna čajno
produženo indukcionom hemioterapijom i hirurškom resekcijom,
a u pore đenju
sa samo
resekcijom
(I, A).
• Kombinovana
hemioterapija zasnovana na platinskim derivatima i torakalna radioterapija
preporu čuju
se za lokalno odmakle, neresektabilne karcinome stadijuma IIIB ili za
inoperabilne pacijente u stadijumu IIIA (I, A).
Lečenje IV stadijuma bolesti
• Kombinovana
hemioterapija zasnovana na platinskim derivatima produžava preživljavanje,
popravlja kvalitet života i kontrolu simptoma u IV stadijumu
bolesti (I, A).
Naj češće
primenjivane kombinacije
• MVP: Mitomycin C 8 mg/m2,
Vinblastin 6 mg/m 2,
Cisplatin 50 mg/m 2,
Dan 1, na tri nedelje
• EP: Etopozid 100-120
mg/m2,
Dan 1-3,
Cisplatin 100 mg/m 2,
Dan 1, na četiri
nedelje
• MIC: Ifosfamid 4000 mg/m2,
Dan 1,
M itomycin C 6 mg/m 2,
Dan 1,
Cisplatin 50 mg/m 2,
Dan 2
• Cisplatin u terapijskim
šemama može da se zameni karboplatinom, AUC 5. U primarnom
pristupu dolazi u obzir kombinacija platinskih derivata i
novih lekova (taksani, gemcitabin,
vinorelbin, irinotekan), ali samo kroz kontrolisane klini čke
studije, u velikim onkološkim
centrima (Kategorija 2a).
Sekundarna hemioterapija
• Sekundarne hemioterapija
popravlja simptome bolesti i može da produži preživljavanje u
odabranoj grupi pacijenata (III, C).
Maligne bolesti
16
Evaluacija odgovora na lečenje
• Procena terapijskog
odgovora obavezna je posle 2-3 ciklusa hemioterapije, ponavljanjem
inicijalnih dijagnosti čkih
testova.
Praćenje pacijenata
• Optimalni pristup post-terapijskom
vođenju
pacijenata sa karcinomom bronha, uključujući
ulogu radiološke evaluacije, je kontroverzan. Za bolesnike
le čene
sa kurativnim ciljem,
ponavlja se anamneza i fizikalni pregled svaka 3 meseca
tokom prve dve godine, a zatim
svakih 6 meseci.
MINIMALNE KLINIČKE PREPORUKE ZA DIJAGNOSTIKU,
LEČENJE I PRAĆENJE PACIJENATA SA MIKROCELULARNIM
KARCINOMOM BRONHA (SCLC)
Incidenca
• Incidenca karcinoma
bronha u Evropskoj uniji iznosi 52.5 dok je stopa smrtnosti 48.7 na
100.000 godišnje. Kod muškaraca, ove stope su 79.3 i 78.3, a
kod žena 21.6 i 20.5.
Standardizovana stopa incidence (ASR) karcinoma bronha u
Srbiji iznosi 80.9. Sitno ćelijski
karcinom čini
oko 20% svih obolelih. Pušenje je odgovorno za oko 90% mortaliteta kod
muškaraca, dok kod žena oko 80%.
Dijagnoza
• Histopatološka dijagnoza
postavlja se bronhoskopskom ili hirurškom biopsijom, odnosno
aspiracionom biopsijom tankom iglom, a prema klasifikaciji
SZO.
Određivanje stadijuma bolesti i procena rizika
• Stadijum bolesti se utvrđuje
prema jednostavnom, dvostadijumskom sistemu (Veteran’s
Administration Lung Cancer Study Group) na ograni čenu
bolest (LD) i proširenu bolest
(ED).
• Ograničena
bolest: definicija je zasnovana na mogućnosti
obuhvatanja celog tumora jednim
“prihvatljivim” radioterapijskim poljem. Pacijent sa ograni čenom
bolešću
ima tumor ograničen
na jedan hemitoraks s metastazama u regionalnim limfnim
nodusima, uklju čujući
istostrane
hilarne, nadklju čne
i medijastinalne limfne noduse, kao i kontralateralne hilarne noduse.
• Proširena bolest:
predstavlja svako širenje tumora izvan gore definisanih granica, uključujući
istostrane plu ćne
metastaze, kao i maligni pleuralni izliv.
• Pored kompletne istorije
bolesti i fizikalnog pregleda, procedurom stažiranja treba najmanje
da se obuhvati: RTG plu ća,
kompletna krvna slika, funkcionalni testovi jetre, bubrega, LDH,
natrijum, CT toraksa, ultrazvuk abdomena i ukoliko je klini čki
indikovano, CT pregled
abdomena.
• Dodatni testovi, kojima
se definiše ograničena
bolest u simptomatskih pacijenata ili u kojih
se fizikalnim pregledom postavi sumnja na metastaze, su:
scintigrafija skeleta, CT mozga,
biopsija kostne srži. Ukoliko je jedan od ovih testova
pozitivan, potvr đuje
se proširena bolest
i nema potrebe za daljim ispitivanjem (V, D).
Lečenje ograničene bolesti
• Standardni
hemioterapijski režimi, i za pacijente dijagnostikovane hirurški, zasnovani
su na
kombinaciji etopozid-cisplatin* ili
ciklofosfamid-doksorubicin** u 4-6 ciklusa (I, A).
Hemioterapija održavanja nije doprinela zna čajnijem
produžetku preživljavanja (II, A).
• Etopozid-cisplatin
kombinacija široko je prihvaćena
kao standard hemioterapije za ograničenu
bolest, posebno iz razloga što može da se kombinuje sa
istovremenom radioterapijom,
a bez pojave zna čajnije
toksičnosti
(II, A).
• Radioterapija toraksa
popravlja lokalnu kontrolu i preživljavanje, te treba da se primeni kod
svih pacijenata sa ograni čenom
bolešću.
U nekoliko studija predlaže se rano započinjanje
radioterapije tokom hemioterapije (II-III, A).
Maligne bolesti
18
• Profilaktička
radioterapija mozga preporučuje
se kod pacijenata u stadijumu ograničene
bolesti, sa prethodno ostvarenom kompletnom klini čkom
remisijom, jer smanjuje rizik od
pojave cerebralnih metastaza i produžava preživljavanje (II,
B).
* PE: etopozid 100-120 mg/m 2,
Dan 1-3
cisplatin 75-100 mg/m 2
ili carboplatin AUC, Dan 1
** CAE: ciklofosfamid 1000 mg/m 2,
Dan 1
doksorubicin 40-50 mg/m 2,
Dan 1
etopozid 100-120 mg/m 2,
Dan 1-3
** CAV: ciklofosfamid 1000 mg/m 2,
Dan 1
doksorubicin 40-50 mg/m 2,
Dan 1
vinkristin 2 mg, Dan 1
Lečenje proširene bolesti
• Hemioterapija primenjena
na isti način
kao kod ograničene
bolesti, tokom 4-6 ciklusa,
produžava preživljavanje pacijenata sa proširenom boleš ću
i predstavlja najefikasniji način
ublažavanja simptoma bolesti (II, A).
• U selektovanoj grupi
pacijenata preporučuje
se primena palijativne radioterapije
• (Kategorija 2a).
Sekundarna hemioterapija
• Kod pacijenata sa
relapsom bolesti, posle ostvarenog terapijskog odgovora na primarnu
hemioterapiju, može da se razmotri sekundarna hemioterapija
(preporuka - kroz kontrolisane
klini čke
studije) (III, B). Lekovi koji se primenjuju u sekundarnoj hemioterapiji su:
ifosfamid, irinotekan, taksani, gemcitabin (Kategorija 2a).
Evaluacija odgovora na lečenje
• Preporučuje
se evaluacija terapijskog odgovora na završetku lečenja,
ponavljanjem
inicijalnih dijagnosti čkih
testova (V, D).
Praćenje
• Nema dokaza da je
potrebno praćenje
asimptomatskih bolesnika. Specifična
ispitivanja treba
da se sprovode samo ako je klini čki
indikovano.
MINIMALNE KLINIČKE PREPORUKE ZA DIJAGNOSTIKU,
ADJUVANTNO LEČENJE I PRAĆENJE PACIJENATA SA
KARCINOMOM KOLONA
Incidenca
• Gruba incidenca
kolorektalnog kancera u Srbiji iznosi 34/100.000/godišnje, a standardizovana
stopa incidence (ASR) 20.4, dok u Evropskoj uniji incidenca
iznosi 53 slu čaja/
100.000/godišnje.
Dijagnoza
• Za dijagnozu karcinoma
kolona neophodna je histopatološka potvrda. Patološki nalaz mora
da sadrži: ivice preparata, postojanje vaskularne invazije,
infiltracije masnog tkiva i
obavezno, broj pregledanih limfnih nodusa. Minimalno treba
da bude pregledano 12 limfnih
nodusa (Kategorija 1).
• Faktori rizika za
kolorektalni kancer treba da budu dokumentovani u istoriji bolesti. To su:
porodi čna
anamneza, familijarna adenomatozna polipoza (FAP), hereditarni ne-polipozni
kolorektalni kancer (HNPCC), kolorektalni kancer ili adenom
u li čnoj
anamnezi, hronični
ulcerozni kolitis, Kronova bolest, hamartom, Gardner-ov
sindrom, Turko-ov sindrom,
juvenilna i atenuirana polipoza.
Utvrđivanje stadijuma bolesti i procena rizika
• Utvrđivanjem
stadijuma bolesti dobijaju se neophodne prognostičke
informacije, relevantne
za izbor adekvatne terapije, kao i selekciju pacijenata sa
operabilnim solitarnim ili
ograni čenim
metastazama u jetri ili plućima.
• Preoperativno utvrđivanje
stadijuma obuhvata: fizikalni pregled, kompletnu krvnu sliku,
biohemijske testove funkcije jetre i bubrega, RTG plu ća,
CT pregled i/ili ultrazvuk
abdomena, tumorski marker CEA (Kategorija 2a), kolonoskopiju
(kompletnog debelog
creva), irigografiju sa dvojnim kontrastom, kao i ponavljane
postoperativne kolonoskopije
ukoliko proksimalne partije kolona nisu bile dostupne
preoperativno (D).
• Utvrđivanje
patološkog stadijuma sprovodi se prema TNM sistemu, uz modifikovanu
klasifikaciju prema Dukes-u (Tabela 1).
Terapijski plan
• Hirurška intervencija:
odgovarajuća
kolektomija sa pripadajućom
limfadenektomijom
(perikoli čni,
intermedijarni i centralni) (Kategorija 2a).
• Adjuvantna hemioterapija
preporučuje
se za stadijume T2-4, N1-2, M0 (st. III, modifikovani
Dukes C1-3) (I, A).
• Standardna hemioterapija:
6 ciklusa 5-fluorouracila (425 mg/m2)
+ leukovorin (20 mg/m2),
dan 1-5, u 4-nedeljnim intervalima ili ekvivalentni režim
(I, A).
Praćenje
Osnovni ciljevi:
- identifikacija pacijenata kojima je neophodna hirurška
intervencija spašavanja
- identifikacija pacijenata kojima je potrebno palijativno
le čenje
- prevencija sekundarnog kolorektalnog kancera
• Rektosigmoidoskopija (ukoliko
je moguća),
svaka 3 meseca tokom prve godine, sa
obaveznom biopsijom sluzokože mesta anastomoze, zatim svakih
6 meseci tokom druge
godine /za pacijente sa karcinomom distalnog sigmoidnog
kolona/.
• Ultrazvuk jetre i RTG
pluća,
jednom u 6 meseci, tokom 3 godine, radi rane detekcije
resektabilnih meta promena i eventualnog hirurškog le čenja
metastatske bolesti
(Kategorija 2a).
• Kolonoskopija sa
resekcijom polipa kolona svakih 3-5 godina (I, B).
• Povišene postoperativne
vrednosti CEA ukazuju na inkompletnu resekciju tumora, postojanje
okultnih metastaza ili relaps bolesti, a porast CEA može za
4-8 meseci da predhodi pojavi
metastaza (Kategorija 2a).
• Korist kliničkih
radiografskih i laboratorijskih ispitivanja nije dokazana i treba ih ograničiti
kod pacijenata sa sumnjivim simptomima (A).
MINIMALNE KLINIČKE PREPORUKE ZA DIJAGNOSTIKU,
ADJUVANTNO LEČENJE I PRAĆENJE PACIJENATA SA
KARCINOMOM REKTUMA
Incidenca
• Gruba incidenca
kolorektalnog kancera u Srbiji iznosi 34/100.000/godišnje, a standardizovana
stopa incidence (ASR) 20.4, dok u Evropskoj uniji incidenca
iznosi 53 slu čaja/
100.000/godišnje.
Dijagnoza
• Dijagnoza se postavlja
kliničkim
rektalnim pregledom uključujući
rektoskopiju sa biopsijom
i patohistološkom analizom. Tumori sa distalnim širenjem do
15 cm ili manje (mereno
rigidnom proktoskopijom) od analne margine, klasifikuju se
kao rektalni, a proksimalno od
te granice kao tumori kolona.
Utvrđivanje stadijuma bolesti i procena rizika
• Kompletna istorija
bolesti, fizikalni pregled, kompletna krvna slika, funkcionalni testovi
jetre
i bubrega, CEA, RTG plu ća,
ultrazvuk ili CT ili MR pregled jetre. Kod fiksiranih tumora
potrebno je da se uradi i CT ili MR karlice.
• Kompletna kolonoskopija,
ukoliko je moguća.
• Ginekološki pregled za
žene.
• Patohistološki pregled
treba da obuhvati uzorak dobijen hirurškom resekcijom sa opisom
proksimalnih, distalnih i margina cirkumferencije, kao i
regionalne limfne noduse (potrebno
je da se analizira najmanje 12 nodusa).
• Utvrđivanje
stadijuma sprovodi se prema TNM sistemu uz eventualni dodatak prema Dukes
(A, B, C) sistemu klasifikacije.
Terapijski plan
Resektabilni karcinomi:
• Preoperativna
radioterapija:
25 Gy (5Gy/frakciji) smanjuje u čestalost
recidiva posle totalne mezorektalne ekscizije
(TME) (II, B). Nije utvr đeno
kod kojih pacijenata treba da se sprovede preoperativna
radioterapija, ali se preporu čuje
za T3 i T4 tumore.
• Hirurška
procedura:
Totalna mezorektalna ekscizija (TME) se apsolutno preopru čuje
kao metod, kojim se
ostvaruje nizak stepen recidiva (< 10%) (II, A). Kad god je
mogu će
treba da se primeni
prednja niska resekcija.
• Postoperativna
radio / hemioterapija:
50 Gy (1.8-2.0 Gy / frakciji) + 5 Gy na ležište tumora, sa
konkomitantnom hemioterapijom
zasnovanoj na režimima sa 5-fluorouracilom, preporu čuje
se za pacijente sa T3, T4
tumorima, kod kojih nije sprovedena preoperativna
radioterapija.
Maligne bolesti
22
• Adjuvantna
hemioterapija
Adjuvantna hemioterapija kod pacijenata Dukes C stadijumja
bolesti, produžava preživljavanje
(Kategorija 1).
(5-fluorouracil 425 mg/m 2
+ leukovorin 20 mg/m2,
dan 1-5, na 28 dana, 6 ciklusa).
Primarno neresektabilni karcinomi i recidivi:
• Kod pacijenata sa
fiksiranim tumorom ili recidivom (ukoliko nije sprovedena primarna
radioterapija), potrebno je da se sprovede preoperativna
radioterapija sa ili bez
konkomitantne hemioterapije (II, A).
• Radikalni hirurški
zahvat, ukoliko je moguć,
sprovodi se posle 4-8 nedelja od radioterapije
(II, A).
Lokalno uznapredovala i diseminovana bolest
• U izabranoj grupi
pacijenata može da se načini
hirurška resekcija izolovanih metastaza jetre
ili plu ća
(II, A), a kao palijativne mere, potrebno je razmotriti radioterapiju (II,
A) i hirurški
“stenting” (III, A).
• Sa prvom linijom
palijativne hemioterapije potrebno je da se rano započne.
Hemioterapija
treba da bude zasnovana na 5-fluorouracilu u razli čitim
kombinacijama i trajanju, kao što su
infuzioni režimi.
Č esto korišćeni
režim: 5-fluorouracil 425 mg/m2
+ leukovorin 20 mg/m2,
dan 1-5,
na 28 dana, 6 ciklusa.
Kroz kontrolisane klini čke
studije u prvoj liniji hemioterapije mogu da se razmotre i
kombinacije 5-FU sa irinotekanom* i oksaliplatinom** (u ve ćim
onkološkim centrima).
• Sekundarnu hemioterapiju
(irinotekan* ili oksaliplatin**) potrebno je razmotriti kod
odabrane grupe pacijenata sa održavanjem dobrog performans
statusa (I, A).
U sekundarnoj hemioterapiji može da se primeni i kapecitabin
(Kategorija 2a).
Praćenje
Osnovni ciljevi:
- identifikacija pacijenata kojima je neophodna hirurška
intervencija spašavanja
- identifikacija pacijenata kojima je potrebno palijativno
le čenje
- prevencija sekundarnog kolorektalnog kancera.
• Rektosigmoidoskopija (ukoliko
je moguća),
svaka 3 meseca tokom prve godine, sa
obaveznom biopsijom sluzokože na mestu anastomoze, zatim
svakih 6 meseci tokom druge
godine /za pacijente sa karcinomom distalnog sigmoidnog
kolona/.
• Ultrazvuk jetre i RTG
pluća,
jednom u 6 meseci, tokom 3 godine, radi rane detekcije
resektabilnih meta promena i eventualnog hirurškog le čenja
metastatske bolesti
(Kategorija 2a).
• Kolonoskopija sa
resekcijom polipa kolona svakih 3-5 godina (I, B).
• Povišene postoperativne
vrednosti CEA ukazuju na inkompletnu resekciju tumora, postojanje
okultnih metastaza ili relaps bolesti, a porast CEA može za
4-8 meseci da predhodi pojavi
metastaza (Kategorija 2a).
Korist klini čkih,
radiografskih i laboratorijskih ispitivanja nije dokazana i treba ih
ograni čiti
od pacijenata sa sumnjivim simptomima (A).
Karcinom rektuma
23
* Terapijske šeme za irinotekan:
Monoterapija
• 125 mg/m2
nedeljno x 4 nedelje, pauza 2 nedelje (USA
režim)
• 350 mg/ m2
na 3 nedelje (Evropski režim)
Kombinovani režimi
• Irinotekan 80 mg/m2
+ leukovorin 500 mg/m2
+ 5-fluorouracil 2600 mg C.I. 24 h /
nedeljno,
tokom 6 nedelja, pauza 1-2 nedelje
• Irinotekan 125 mg/m2
+ leukovorin 20 mg/m2
+ 5-fluorouracil 500 mg/m2
iv. bolus, tokom 4
nedelje, pauza 2 nedelje
PREPORUKE ZA DIJAGNOSTIKU LEČENJE I PRAĆENJE
PACIJENATA SA MEŠOVITIM ILI NESEMINOMSKIM TUMORIMA
GERMINATIVNOG EPITELA (NSGTE)
Incidenca
• Incidenca karcinoma
testisa u Evropi iznosi 6,3 dok je stopa smrtnosti 0,38 na 100.000
muškaraca godišnje. Standardizovana stopa incidence u Srbiji
iznosi 3/100.000. Oko 60%
ovih karcinoma čine
mešoviti ili neseminomski tumori, a 2-3% pacijenata ima obostrane
tumore testisa.
Dijagnoza
• Dijagnoza se zasniva na
patohistološkom pregledu tumorski izmenjenog testisa odstranjenog
ingvinalnom orhiektomijom (IV, B).
• Kod pacijenata sa
primarnom retroperitonealnom ili medijastinalnom lokalizacijom bolesti
neophodna je biopsija retroperitonealne ili medijastinalne
tumorske mase (IV, B). Karcinomi
nepoznatog primarnog porekla treba da se isklju če
na osnovu pozitivnih rezultata tumorskih
markera.
Utvrđivanje stadijuma bolesti i procena rizika
• Svim pacijentima treba
da se uradi kompletna krvna slika, testovi funkcije jetre i bubrega.
• Svim pacijentima određuju
se vrednosti tumorskih markera (α-FP,
β-hCG, LDH)
pre
orhiektomije, radi utvr đivanja
kategorije rizika, prema IGCC (International Germ Cell
Consensus Classification) prognosti čkom
indeksu (Tabela 1).
• RTG pluća,
CT abdomena i male karlice, CT toraksa (ukoliko je pozitivan nalaz na CT
abdomena ili RTG plu ća)
(Kategorija 2a).
• CT (ili MR) mozga
potrebno je da se načini
kod pacijenata sa vrednostima hCG >10000 IU/L
ili sa >10 plu ćnih
metastaza i ukoliko je klinički
indikovano, kod pacijenata sa lošom
prognozom (IV, B).
• Scintigrafiju skeleta
trebalo bi uraditi kod bolesnika sa kliničkim
znacima koji ukazuju na
zahvatanje kostiju (IV, B).
• Potrebno je da se
razmotri biopsija kontralateralnog testisa, posebno kod pacijenata sa
testikularnom atrofijom (<16 mm) (III, A).
• Stažiranje bolesti
sprovodi se prema TNM klasifikaciji, uz opcionu primenu klasifikacije
bolnice Royal Marsden (Tabela 2) i obavezno utvr đivanje
prognostičke
kategorije prema
IGCCC klasifikaciji (Tabela 1).
Mešoviti ili neseminomski tumori germinativnog epitela
27
Tabela 1. “International Germ Cell Consensus Clasiffication”
Dobra prognoza: sve navedeno
- αFP
<1000 ng/ml i βhCG
<5000 IU/l (<1000 ng/l) i LDH <1,5 x od gornje granice
normalnih vrednosti (ULN) i
- odsustvo primarne medijastinalne lokalizacije i
- odsustvo visceralnih metastaza, isklju čujući
pluća
Intermedijarna prognoza: sve navedeno
- αFP
1000 – 10000 ng/ml ili βhCG
5000 – 50000 IU/l ili LDH 1,5 – 10 x ULN i
- odsustvo primarne medijastinalne lokalizacije i
- odsustvo visceralnih metastaza, isklju čujući
pluća
Loša prognoza: jedno od navedenih
- αFP
>10000 ng/ml ili βhCG
>50000 IU/l ili LDH > 10 x ULN ili
- primarna medijastinalna lokalizacija
- visceralne metastaze, isklju čujući
pluća
Tabela 2. “Royal Marsden Hospital Staging”
I Izolovana zahvaćenost
testisa, bez dokaza za metastatsku bolest
Is Stadijum I – za praćenje
Im Stadijum I na CT
pregledu, ali marker pozitivan
II Infradijafragmalni
limfni nodusi
Stadijum II A / B / C: Maksimalni dijametar <2 / 2-5 / >5 cm
III Supradijafragmalni
limfni nodusi
Stadijumi A / B / C kao za stadijum II
IV Ekstranodalne
metastaze;
Stadijumi A / B / C kao za stadijum II
Plućne metastaze
podstadijumi: L1: ≤3
metastaze, L2: >3 metastaze,
L3: >3 metastaze + jedna ili više metastaza >2 cm
Zahvatanje organa : H+:
metastaze u jetri, Br+: metastaze u mozgu,
M+: medijastinum, N+: limfni nodusi na vratu
• Prvi stadijum bolesti
deli se u IA (sa malim rizikom za relaps, oko 20%) i IB (sa većim
rizikom za relaps, 40-50%) u zavisnosti od postojanja ili
odsustva vaskularne invazije i/ili u
više od 80% histološke potvrde za embrionalni karcinom u
primarnom tumoru testisa
(Kategorija 2a).
• Pacijentima, kod kojih
se predviđa
hemioterapija ili radioterapija, trebalo bi da se omogući
krioprezervacija sperme
Lečenje
• Pacijente bi trebalo da
leči
onkolog sa iskustvom u terapiji testikularnog karcinoma (II, B).
• Terapijske opcije (Tabela
3):
Maligne bolesti
28
Tabela 3. Terapijske opcije
Kategorija
Preporuka
Alternativa
Nivo dokaza
Lokalizovana
bolest
(Stadijum I)
mali rizik
visoki rizik
Pra ćenje
pacijenata
Adjuvantna HT
(BEP* x 2 ciklusa)
Unilateralna
retroperitonealna
limfadenektomija sa
o čuvanjem
nerva
III, A
III, B
Metastatska bolest
(Stadijum II-IV)
Dobra prognoza
Intermedijarna ili
loša prognoza
BEP* x 3 ciklusa
BEP* x 4 ciklusa
/
Klini čki
trajali
II, A
II, A
* BEP = Bleomicin 30000 IU, Dan 1, 8, 15
Etopozid 100 mg/m 2,
Dan 1-5 (ili 165 mg/m2,
Dan 1-3)
Cisplatin 20 mg/m 2,
Dan 1-5 (ili 50 mg/m2,
Dan 1-2)
• Za pacijente koji se leče
adjuvantnom hemioterapijom po BEP šemi, etopozid može da se
redukuje na 360 mg 2/ciklusu
(III, B).
• Sekundarna hemioterapija
sprovodi se po VeIP šemi** ili PEI šemi***, u IV ciklusa
(Kategorija 2a).
** VeIP = Ifosfamid 1,2 g/m 2,
Dan 1-5
Cisplatin 20 mg/m 2,
Dan 1-5
Vinblastin 6 mg/m 2,
Dan 1
• Kod pacijenata sa
višestrukim plućnim
ili drugim ekstenzivnim metastazama urgentno se
primenjuje hemioterapija, koja može da se zapo čne
i na osnovu tipične
kliničke
slike sa
povišenim vrednostima tumorskih markera ( α-FP
i β-hCG) (IV,
B).
Evaluacija terapijskog odgovora
• Terapijski odgovor utvrđuje
se merenjem vrednosti tumorskih markera najmanje posle svaka
dva ciklusa terapije, kao i ponavljanjem CT pregleda posle
le čenja
(III, A).
• Za pacijente sa
rezidualnom tumorskom masom posle sprovedene hemioterapije i normalnim
tumorskim markerima preporu čuje
se hirurška resekcija i to od strane iskusnog hirurga; i u
slu čaju
potvrde vitalnog karcinoma primena još dva postoperativna ciklusa
hemioterapije
(Kategorija 2a).
Mešoviti ili neseminomski tumori germinativnog epitela
29
Praćenje
• Pacijenti koji se samo
prate nakon orhiektomije trebalo bi da imaju klinički
pregled, RTG
plu ća
i tumorske markere: jednom mesečno
u toku prve godine, jednom u dva meseca tokom
druge godine, jednom u
četiri
meseca tokom treće
godine i jednom u šest meseci do pete
godine. CT pregledi preporu čuju
se posle 3, 6, 9, 12 i 24 meseca (III, B).
• Pacijenti koji su
primali hemioterapiju, trebalo bi da imaju klinički
pregled, RTG pluća
i
tumorske markere jednom u dva meseca tokom prve godine,
jednom u tri meseca tokom
druge godine i jednom u šest meseci do pet godina, a zatim
jednom godišnje. CT pregledi
preporu čuju
se samo kada je klinički
indikovano (V, D).
MINIMALNE KLINIČKE PREPORUKE ZA DIJAGNOSTIKU,
LEČENJE I PRAĆENJE PACIJENATA SA SEMINOMSKIM
TUMORIMA GERMINATIVNOG EPITELA (SGTE)
Incidenca
• Incidenca karcinoma
testisa u Evropi iznosi 6,3 dok je stopa smrtnosti 0,38 na 100.000
muškaraca godišnje. Standardizovana stopa incidence u Srbiji
iznosi 3/100.000. Oko 60%
ovih karcinoma čine
mešoviti ili neseminomski tumori, a 2-3% pacijenata ima obostrane
tumore testisa.
Dijagnoza
• Dijagnoza se zasniva na
patohistološkom pregledu tumorski izmenjenog testisa odstranjenog
ingvinalnom orhiektomijom (IV, B).
• Kod pacijenata sa
primarnom retroperitonealnom ili medijastinalnom lokalizacijom bolesti
neophodna je biopsija retroperitonealne ili medijastinalne
tumorske mase (IV, B). Karcinomi
nepoznatog primarnog porekla treba da se isklju če
na osnosvu pozitivnih rezultata tumorskih
markera.
|