free web hosting | website hosting | Web Hosting | Free Website Submission | shopping cart | php hosting
affordable web hosting Pets web page hosting web hosting website hosting web hosting service web hosting web host
  КАРЦИНОМИ

 

Home
БОЛ У ГРУДИМА
КАРЦИНОМИ
АСТМА
КАЛЕНДАР
WEB-DIZAJN
КОНТАКТ

 

           Minimalne kliničke preporuke za dijagnozu,

                                 lečenje i praćenje

     

 

Primarnog karcinoma dojke

Metastatskog karcinoma dojke

Nemikrocelularnog karcinoma bronha

Mikrocelularnog karcinoma bronha

Primarnog karcinoma kolona

Primarnog karcinoma rektuma

Uznapredovalog kolorektalnog karcinoma

Mešovitog ili neseminomskog tumora germinativnog epitela

Seminomskog tumora germinativnog epitela

 

 

 

 

MINIMALNE KLINIČKE PREPORUKE ZA DIJAGNOSTIKU,

LEČENJE, ADJUVANTNU TERAPIJU I PRAĆENJE PACIJENATA

SA PRIMARNIM KARCINOMOM DOJKE

Incidenca

Standardizovana stopa incidence karcinoma dojke u Srbiji iznosi 51.7/100.000 godišnje, dok

u Evropskoj uniji iznosi 94/105, a mortalitet 30 /105. Nakon sprovedenog primarnog lečenja,

sa kurativnom namerom, relaps nastaje kod 10-30% pacijenata u stadijumu I, tokom 10

godina praćenja i u 40-50% u stadijumu II, tokom petogodišnjeg praćenja (III, A). Do 85%

relapsa bolesti nastaje unutar 5 godina od postavljanja dijagnoze. Nakon sprovedene postoperativne

radioterapije, lokoregionalni recidiv javlja se u manje od 10% pacijenata (I, A).

Dijagnoza

Patološka dijagnoza treba da se postavi prema klasifikaciji SZO (TNM), analizom svih

odstranjenih tkiva. Neophodno je da se opišu: veličina tumora, histološki tip, gradus,

nuklearni gradus, vaskularna invazija, margine resekcije, broj i pozitivnost odstranjenih

limfnih nodusa. Neophodno je i da se odredi sadržaj receptora u tkivu, biohemijskom ili

imunohistohemijskom metodom (III, 14). Ostali markeri, uključujući HER2, rutinski se ne

određuju (II, 12).

Utvrđivanje stadijuma bolesti i procena rizika

Rutinski je potrebno da se uradi: kompletna krvna slika, standardne biohemijske analize,

uključujući enzime jetre, alkalnu fosfatazu; bilateralna mamografija (kod pojedinih

pacijenata i ultrazvuk dojki); utvrđivanje menstrualnog statusa (Kategorija 2a).

Kod pacijenata sa povišenim rizikom (N2, T3, T4 tumora ili kod kliničke sumnje na

postojanje metastaza), potrebno je uraditi: RTG pluća, ultrazvučni pregled abdomena; scintigrafiju

skeleta i/ili RTG koštanog sistema ukoliko je klinički indikovano (Kategorija 2a).

Postoperativno, kod pacijenata sa 4 pozitivna aksilarna limfna nodusa, ukoliko nije

načinjeno pre operacije, potrebno je dijagnostiku dopuniti sa: radiografijom pluća,

ultrazvučnim pregledom abdomena, scintigrafijom skeleta i/ili radiografijom koštanog

sistema (Kategorija 2a).

Za “nodus negativne” pacijente, u cilju određivanja adjuvantne terapije, preporučuje se

razvrstavanje prema kategorijama rizika (Tabela 1), (III, 13).

Pacijenti sa tumorom manjim čak i od 1 cm mogu imati koristi od adjuvantnog lečenja

hemioterapijom i/ili tamoksifenom (II, 19).

Terapijski plan

Multidisciplinarni, konzilijarni pristup neophodan je u planiranju lokalne i sistemske terapije,

kao i u određivanju redosleda terapijskih postupaka (III, 31). Za sve pacijente treba da se

razmotri mogućnost uključivanja u kliničke studije (IV, 10, 11).

Lokalna terapija

Generalno, operabilni karcinom dojke inicijalno se leči hirurški, bilo poštednom

intervencijom ili mastektomijom, obe u kombinaciji sa disekcijom aksile (24).

Za procenu mogućnosti da se izbegne disekcija aksile kod “sentinel” nezahvaćenih limfnih

nodusa, neophodne su randomizovane kliničke studije (III, 29). U nedostatku takvih

podataka, ova metoda može da se primeni u ustanovama sa velikim iskustvom i sigurnošću u

sprovodjenju, uz potpuno objašnjenje pacijentima o mogućim nedostacima metode.

Postoperativna radioterapija apsolutno se preporučuje posle sprovedene poštedne hirurške

intervencije (I, 24).

Broj pregledanih limfnih nodusa je minimum 10 (Kategorija 2a).

Radioterapija posle mastektomije indikovana je kod pacijenata sa 4 ili više pozitivna limfna

nodusa (II, 30), za T3 tumore sa pozitivnim aksilarnim nodusima (III, 30), postojanja

vaskularne invazije i širenja izvan limfnih nodusa aksile (Kategorija 2a).

U odabranoj grupi pacijenata potrebno je da se razmotri postoperativna radioterapija regije

unutrašnje mamarne arterije i odgovarajuće natključne jame (Kategorija 2b).

Sve podgrupe pacijenata, lečene poštednom hirurškom intervencijom zbog duktalnog

karcinoma in situ (DCIS) imaju koristi od adjuvantne radioterapije i adjuvantne

hormonoterapije tamoksifenom (I, 27, 32). Kod velikih DCIS >4cm, kao i multicentričnih

DCIS, potrebno je da se razmotri mastektomija (Kategorija 2a).

Maligne bolesti

6

Primarno sistemsko lečenje (neoadjuvantno)

Primarna neoadjuvantna terapija indikovana je za inoperabilni lokalno uznapredovali

karcinom dojke (stadijum IIIB, T4 (uključujući i T4d), N2-3, regionalne M1) (III, 26).

Kada je to moguće primarno sistemsko lečenje treba da bude praćeno hirurškom

intervencijom i radioterapijom.

Da bi se omogućila poštedna hirurška intervencija velikih operabilnih karcinoma dojke,

treba da se razmotri primarna sistemska terapija (I, 15).

U primarnom hemioterapijskom pristupu obe kategorije karcinoma preporučuju se

prvenstveno antraciklinski režimi (Kategorija 2a).

Adjuvantno lečenje

Pre odluke za primenu adjuvantne terapije neophodno je da se proceni prognoza u

slučaju da se ne primenjuje adjuvantno lečenje. Pri izboru adjuvantne terapije, za svakog

pojedinačnog pacijenta mora da se proceni potencijalna korist i mogući neželjeni efekti.

To se u potpunosti mora objasniti svakom pacijentu (IV, 7, 10, 11).

Tamoksifen: Svi pacijenti sa ER i/ili PR prisutnim tumorima treba da dobiju tamoksifen 20

mg/dan, tokom 5 godina (I, 8). Nema dovoljno dokaza o opravdanosti primene tamoksifena u

slučaju odsustva pozitivnih receptora (Kategorija 1).

Nema dovoljno dokaza da li treba primeniti istovremeno ili sekvencijalno tamoksifen sa

hemioterapijom ili radioterapijom (Kategorija 2b).

Ablacija ovarijuma: Ablacija ovarijuma predstavlja efikasnu adjuvantnu terapiju za premenopauzne

pacijente sa hormono senzitivnim tumorima (I, 16). Bilateralna ovariektomija i

zračna terapija ovarijuma dovode do ireverzibilne ablacije ovarijuma. Nema dovoljno dokaza,

kada je potrebno da se uradi ablacija ovarijuma (Kategorija 2a).

Primena LHRH-analoga dovodi do reverzibilne ovarijalne supresije, te je potrebno da se

primenjuju najmanje 2 godine (III, 10).

Hemioterapija: U adjuvantnom hemioterapijskom lečenju potrebno je da se primene kombinovani

režimi (I, 3).

Optimalno vreme za početak adjuvantne hemioterapije je unutar 3 nedelje od operacije

(Kategorija 1).

U kategoriji nodus pozitivnih pacijenata, davanje 6 ciklusa antraciklinske hemioterapije

predstavlja umereno efikasniji, ali i toksičniji režim od 6 ciklusa CMF (I, 5, 6, 18).

To je takođe pokazano u jednoj kliničkoj studiji za grupu nodus negativnih pacijenata,

visokog rizika (22). Izgleda da postoji granična vrednost doze antraciklina u adjuvantnom

pristupu, ispod koje je efikasnost manja (I, 4, 6).

Četiri ciklusa AC hemioterapije je komparabilno u efikasnosti sa 6 ciklusa CMF (I, 2, 17).

U jednoj kliničkoj studiji pokazano je da podgrupa nodus negativnih pacijenata sa malim,

ER pozitivnim tumorima, ima koristi od primene adjuvantne hemioterapije (21).

Primarni karcinom dojke

7

Hemioterapijski režimi:

CMF p.o "klasični" Ciklofosfamid 100 mg/m2, Dan 1-14, p.o.

(Bonadonna) Metotreksat 40 mg/m2, Dan 1 i 8, i.v.

5-fluorouracil 600 mg/m2, Dan1 i 8, i.v., svakih 28 dana x 6

CMF i.v. Ciklofosfamid 600 mg/m2, Dan 1 i 8, i.v.

Metotreksat 40 mg/m2, Dan 1 i 8, i.v.

5-fluorouracil 600 mg/m2, Dan 1 i 8, i.v., svakih 28 dana x 6

FAC 5-fluorouracil 500 mg/m2, Dan 1, i.v.

Ciklofosfamid 500 mg/ m2, Dan 1, i.v.

Adriablastin 50 mg/m2, Dan 1, i.v., svakog 21 dana x 6

NODUS NEGATIVNI (N0) PACIJENTI

Nizak rizik (hormono zavisni) Tamoksifen* ili Ř

Viši rizik (hormono zavisni):

- premenopauzni Ovarijalna ablacija + tamoksifen, ili

Hemioterapija + tamoksifen***,

ili Tamoksifen***, ili

Ovarijalna ablacija

- postmenopauzni Tamoksifen, ili

Hemioterapija + tamoksifen

Viši rizik (hormono nezavisni):

- premenopauzni Hemioterapija**

- postmenopauzni Hemioterapija

NODUS POZITIVNI (N+) PACIJENTI

Hormono zavisni:

- premenopauzni Hemioterapija + tamoksifen,

ili Ovarijalna ablacija + tamoksifen

(II, 33)

- postmenopauzni Tamoksifen, ili

Hemioterapija + tamoksifen

Hormono nezavisni:

- premenopauzni Hemioterapija**

- postmenopauzni Hemioterapija

* izrazito pozitivni SR (Kategorija 2a)

** preporuka: prvenstveno FAC

*** tamoksifen bez ovarijalne ablacije treba da se primen i samo uz efikasnu kontracepciju,

koja nije hormonska

Maligne bolesti

8

Praćenje

anamneza i fizikalni pregled svakih 3-6 meseci prve 3 godine, zatim svakih 6-12 meseci

naredne tri godine, a zatim jednom godišnje, uz poseban osvrt na kasne neželjene efkte,

kao što je osteoporoza

ipsilateralna (u slučaju poštedne operacije) i kontralateralna mamografija svakih 1-2

godine

sledeći testovi se ne preporučuju rutinski kod asimptomatskih pacijenata: krvna slika,

biohemijske analize, RTG pluća, scintigrafija skeleta, ultrazvuk jetre, CT pregled toraksa

i abdomena i tumorski markeri, kao što su CA 15-3 ili CEA (I, 20).

PREPORUKE ZA DIJAGNOSTIKU, LEČENJE I PRAĆENJE

PACIJENATA SA RECIDIVIRAJUĆIM / METASTATSKIM

KARCINOMOM DOJKE

Incidenca

Standardizovana stopa incidence karcinoma dojke u Srbiji iznosi 51.7/100.000 godišnje, dok

u Evropskoj uniji iznosi 94/105, a mortalitet 30 /105. Nakon sprovedenog primarnog lečenja,

sa kurativnom namerom, relaps nastaje kod 10-30% pacijenata u stadijumu I, tokom 10

godina praćenja i u 40-50% u stadijumu II, tokom petogodišnjeg praćenja (III, A). Do 85%

relapsa bolesti nastaje unutar 5 godina od postavljanja dijagnoze. Nakon sprovedene postoperativne

radioterapije, lokoregionalni recidiv javlja se u manje od 10% slučajeva (I, A).

Dijagnoza

Kliničku sumnju potrebno je potvrditi radiografskim pregledima ili drugim odgovarajućim

dijagnostičkim metodama.

Histo ili citopatološka potvrda treba da se načini kada je to moguće.

Utvrđivanje stadijuma bolesti i procena rizika (Tabela 1)

Kompletna istorija bolesti, posebno vezana za lečenje primarnog tumora i menstrualni status.

Fizikalni pregled, performans status.

Krvne analize: kompletna krvna slika, analize fiunkcije jetre i bubrega, alkalna fosfataza,

kalcijum, CA 15-3.

RTG pluća i/ili CT toraksa, ultrazvuk ili CT abdomena; scintigrafija skeleta i/ili RTG

koštanog sistema ukoliko je klinički indikovano; CT ili MR mozga ukoliko je neurološki

indikovano.

Korisno je da se uradi ekstirpacija ili biopsija dostupnih metastatskih promena radi

određivanja steroidnih receptora, ukoliko nisu određeni u primarnom tumoru.

Tabela 1. Faktori koji utiču na prognozu metastatskog karcinoma dojke

Dobra prognoza Loša prognoza

ER/PR pozitivni tumor ER/PR negativni tumor

Dugotrajni interval bez bolesti (> 1 godine) Kratak interval bez bolesti (< 1 godine)

Ostvaren terapijski odgovor na prvu liniju

hemioterapije

Nije ostvaren primarni terapijski odgovor

Nema visceralnih meta Visceralne meta

Ograničen broj metastatskih mesta,

mali volumen bolesti

Veliki broj metastatskih mesta i/ili

Voluminozna bolest

HER-2 negativni tumor HER-2 pozitivni tumor

Maligne bolesti

10

Terapijski plan

Izolovani recidiv leči se kao novo primarno oboljenje, sa kurativnim ciljem, uključujući i

adjuvantnu terapiju.

Terapija sistemske bolesti je palijativnog karaktera, sa ciljem poboljšanja kvaliteta života i

produženja preživljavanja (I, A).

Palijativna radioterapija može da se primeni kod: metastaza u kostima, metastaza u

centralnom nervnom sistemu, postojećeg i/ili pretećeg krvavljenja, razvoja sindroma gornje

šuplje vene i dr. (Kategorija 2a).

Pacijenti sa dobrom prognozom

Lečenje se, po pravilu započinje hormonskom terapijom (Tabela 2)

(i) Premenopauzni pacijenti

- Bez prethodne adjuvantne terapije tamoksifenom: tamoksifen sa ablacijom ovarijuma.

- Prethodno primenjena adjuvantna terapija tamoksifenom (pod uslovom ostvarene menopauze,

u suprotnom ovarijalna ablacija): inhibitori aromataze treće generacije.

(ii) Postmenopauzni pacijenti

- Tamoksifen ili inhibitori aromataze

Progestini mogu da se primene kao sekundarna hormonoterapija uz uslov da bolest ostaje u

grupi sa dobrom prognozom.

Bisfosfonati su efikasni lečenju hiperkalcemije i palijaciji simptoma osteolitičkih metastaza

(I, A) /preporuka pamidronat – Kategorija 2a/.

Kod hormono-rezistentnih oblika potrebno je da se primeni hemioterapija.

Konkomitantna hemio-hormono terapija se ne preporučuje, osim u selektovanih pacijenata

(Kategorija 2a).

Tabela 2. Hormonska terapija u metastaskom karcinomu dojke

Antiestrogeni LHRH analozi

Tamoksifen

Goserelin

Inhibitori aromataze treće generacije Progestini

Anastrozol

Letrozol

Medroksiprogesteron acetat

Megestrol acetat

Metastatski karcinom dojke

11

Pacijenti sa lošom prognozom

Lečenje treba da se započne hemioterapijom (Tabela 3)

(i) pacijenti kod kojih nije sprovedena adjuvantna hemioterapija ili nije primenjena

adjuvantna hemioterapija sa antraciklinskim režimima

- Prva linija: antraciklinski kombinovani režimi (CMF u selektovanoj grupi)

- Druga linija: taksanski kombinovani režimi

- Treća linija(moguće): vinorelbin, gemcitabin, kapecitabin

(ii) pacijenti kod kojih je prethodno sprovedena adjuvantna antraciklinska hemioterapija*

- Prva linija: taksani (CMF u selektovanoj grupi)

- Druga linija: vinorelbin, gemcitabin, kapecitabin

* u odabranoj grupi može da se razmotri retretman (Kategorja 2a).

Kod HER-2 pozitivnih (IHC +++) tumora terapija monoklonskim antitelima može da se

kombinuje sa hemioterapijom (II, B).

Primena hemioterapije posle treće i daljih linija, retko je opravdana i to isključivo ukoliko je

performans status 0 ili 1.

Tabela 3. Izbor najčešće korišćenih režima

Neantraciklinski režimi:

Ciklofosfamid / metotreksat / fluorouracil ( CMF)

Mitomicin / vinblastin ( MV)

Antraciklinski režimi:

Fluorouracil / adriamicin / ciklofosfamid ( FAC)

Fluorouracil / epirubicin / ciklofosfamid ( FEC )

Taksan / antraciklin režimi:

Adriamicin / taksan (AT) (paklitaksel ili docetaksel)

Epirubicin / taksan (ET) (paklitaksel ili docetaksel)

Ostali aktivni lekovi:

Vinorelbin

Kapecitabin

Trastuzumab

Gemcitabin

Evaluacija terapijskog odgovora

Posle 3 meseca sprovodjenja hormonske terapije, odnosno 2-3 ciklusa hemioterapije ili prema

kliničkim indikacijama: anamneza, fizikalni pregled, ponavljanje početnih radiografskih i

ultrazvučnih pregleda, krvne analize i eventualno CA 15-3.

Maligne bolesti

12

Praćenje

Praćenje po završenom lečenju izolovanog recidiva sprovodi se kao za primarni karcinom

dojke.

Ostali pacijenti treba da se prate dovoljno često da bi se obezbedila odgovarajuća palijativna

simptomatska terapija i kvalitet života.

STANJA ZBOG KOJIH SE PACIJENT UPUĆUJE ONKOLOGU

TVRDINA U DOJCI

nova, čak i najmanja tvrdina

nova tvrdina na terenu prethodnih nodularnih promena

asimetrična nodularnost koja postoji i posle menstruacije

apces ili upala dojke koja ne prolazi posle jedne kure antibiotika

cista koja se stalno puni ili recidivantna cista

BOL

ukoliko je udružen sa tvrdinom u dojci

uporan bol koji utiče na normalan život pacijenta i ne reaguje na jednostavne mere, kao što su

analgetici, promena donjeg rublja i dr.

jednostran, perzistirajući bol kod žena u menopauzi

SEKRECIJA IZ DOJKE

sve žene životnog doba 50 i više

žene mladje od 50 godina sa:

o sukrvičavom sekrecijom; ili

o obostranom sekrecijom koja boji rublje; ili

o perzistirajućom sekrecijom iz jednog kanalića

RETRAKCIJA ILI PROMENA OBLIKA MAMILE, EKCEM MAMILE

PROMENE KONTURE KOŽE

STANJA KOJA U POČETKU MOGU DA SE REŠAVAJU U PRIMARNOJ

ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI

mlade žene (< 35 godina) sa tvrdim, napetim dojkama i starije žene sa simetričnim nodularnim

promenama, uz uslov da nema lokalizovanih patoloških promena

žene sa slabim ili umerenim bolovima u grudima, ali bez palpabilnih promena

žene mlađe od 50 godina, sa sekrecijom iz više od jednog kanalića dojke ili povremenom

sekrecijom koja nije sukrvičava

Maligne bolesti

14

MINIMALNE KLINIČKE PREPORUKE ZA DIJAGNOSTIKU,

LEČENJE I PRAĆENJE PACIJENATA SA NEMIKROCELULARNIM

KARCINOMOM BRONHA (NSCLC)

Incidenca

Incidenca karcinoma bronha u Evropskoj uniji iznosi 52.5 dok je stopa smrtnosti 48.7 na

100.000 godišnje. Kod muškaraca, ove stope su 79.3 i 78.3, a kod žena 21.6 i 20.5.

Standardizovana stopa incidence (ASR) karcinoma bronha u Srbiji iznosi 80.9. Sitnoćelijski

karcinom čini oko 20% svih obolelih. Pušenje je odgovorno za oko 90% mortaliteta kod

muškaraca, dok kod žena oko 80%.

Dijagnoza

Histopatološka dijagnoza postavlja se bronhoskopskom ili hirurškom biopsijom, odnosno

aspiracionom biopsijom tankom iglom, a prema klasifikaciji SZO.

Odredjivanje stadijuma bolesti i procena rizika

Kompletna istorija bolesti, fizikalni pregled, RTG pluća, ultrazvuk abdomena, CT toraksa,

uključujući natključne regije i vrat, kao i CT abdomena ukoliko je klinički indikovano.

Neurološka anamneza i pregled (CT ili MR mozga ukoliko je neurološki indikovano).

Biopsija medijastinalnih limfnih nodusa kod operabilnih nesitnoćelijskih karcinoma bronha,

ukoliko se CT pregledom utvrde nodusi >1cm u najkraćem promeru.

Scintigrafija skeleta, u slučaju koštanog bola, povišenog serumskog kalcijuma ili povišene

alkalne fosfataze.

Stadijum bolesti nemikrocelularnog karcinoma pluća određuje se prema TNM klasifikaciji iz

1997 godine .

Lečenje I i II stadijuma bolesti

Hirurška intervencija predstavlja standardni pristup lečenja ranih stadijuma nemikrocelularnog

karcinoma pluća. Primena adjuvantne i/ili neoadjuvantne hemioterapije može da

se razmotri samo kroz kontrolisane kliničke studije u velikim onkološkim centrima. Uloga

postoperativne radioterapije nije precizno odredjena.

Kurativnom radioterapijom, kao jedinim modalitetom lečenja može se postići petogodišnje

preživljavanje i do 40% selektovanih pacijenata u prvom kliničkom stadijumu, te je potrebno

da se razmotri kod inoperabilnih pacijenata stadijuma I i II.

Lečenje III stadijuma bolesti

Preoperativna hemioterapija preporučuje se u resektabilnom obliku stadijuma IIIA. U

randomizovanoj studiji, preživljavanje pacijenata u stadijumu IIIA bilo je značajno

produženo indukcionom hemioterapijom i hirurškom resekcijom, a u poređenju sa samo

resekcijom

(I, A).

Kombinovana hemioterapija zasnovana na platinskim derivatima i torakalna radioterapija

preporučuju se za lokalno odmakle, neresektabilne karcinome stadijuma IIIB ili za

inoperabilne pacijente u stadijumu IIIA (I, A).

Lečenje IV stadijuma bolesti

Kombinovana hemioterapija zasnovana na platinskim derivatima produžava preživljavanje,

popravlja kvalitet života i kontrolu simptoma u IV stadijumu bolesti (I, A).

Najčće primenjivane kombinacije

MVP: Mitomycin C 8 mg/m2,

Vinblastin 6 mg/m2,

Cisplatin 50 mg/m2, Dan 1, na tri nedelje

EP: Etopozid 100-120 mg/m2, Dan 1-3,

Cisplatin 100 mg/m2, Dan 1, na četiri nedelje

MIC: Ifosfamid 4000 mg/m2, Dan 1,

M itomycin C 6 mg/m2, Dan 1,

Cisplatin 50 mg/m2, Dan 2

Cisplatin u terapijskim šemama može da se zameni karboplatinom, AUC 5. U primarnom

pristupu dolazi u obzir kombinacija platinskih derivata i novih lekova (taksani, gemcitabin,

vinorelbin, irinotekan), ali samo kroz kontrolisane kliničke studije, u velikim onkološkim

centrima (Kategorija 2a).

Sekundarna hemioterapija

Sekundarne hemioterapija popravlja simptome bolesti i može da produži preživljavanje u

odabranoj grupi pacijenata (III, C).

Maligne bolesti

16

Evaluacija odgovora na lečenje

Procena terapijskog odgovora obavezna je posle 2-3 ciklusa hemioterapije, ponavljanjem

inicijalnih dijagnostičkih testova.

Praćenje pacijenata

Optimalni pristup post-terapijskom vođenju pacijenata sa karcinomom bronha, uključujući

ulogu radiološke evaluacije, je kontroverzan. Za bolesnike lečene sa kurativnim ciljem,

ponavlja se anamneza i fizikalni pregled svaka 3 meseca tokom prve dve godine, a zatim

svakih 6 meseci.

 

MINIMALNE KLINIČKE PREPORUKE ZA DIJAGNOSTIKU,

LEČENJE I PRAĆENJE PACIJENATA SA MIKROCELULARNIM

KARCINOMOM BRONHA (SCLC)

Incidenca

Incidenca karcinoma bronha u Evropskoj uniji iznosi 52.5 dok je stopa smrtnosti 48.7 na

100.000 godišnje. Kod muškaraca, ove stope su 79.3 i 78.3, a kod žena 21.6 i 20.5.

Standardizovana stopa incidence (ASR) karcinoma bronha u Srbiji iznosi 80.9. Sitnoćelijski

karcinom čini oko 20% svih obolelih. Pušenje je odgovorno za oko 90% mortaliteta kod

muškaraca, dok kod žena oko 80%.

Dijagnoza

Histopatološka dijagnoza postavlja se bronhoskopskom ili hirurškom biopsijom, odnosno

aspiracionom biopsijom tankom iglom, a prema klasifikaciji SZO.

Određivanje stadijuma bolesti i procena rizika

Stadijum bolesti se utvrđuje prema jednostavnom, dvostadijumskom sistemu (Veteran’s

Administration Lung Cancer Study Group) na ograničenu bolest (LD) i proširenu bolest

(ED).

Ograničena bolest: definicija je zasnovana na mogućnosti obuhvatanja celog tumora jednim

“prihvatljivim” radioterapijskim poljem. Pacijent sa ograničenom bolešću ima tumor ograničen

na jedan hemitoraks s metastazama u regionalnim limfnim nodusima, uključujući istostrane

hilarne, nadključne i medijastinalne limfne noduse, kao i kontralateralne hilarne noduse.

Proširena bolest: predstavlja svako širenje tumora izvan gore definisanih granica, uključujući

istostrane plućne metastaze, kao i maligni pleuralni izliv.

Pored kompletne istorije bolesti i fizikalnog pregleda, procedurom stažiranja treba najmanje

da se obuhvati: RTG pluća, kompletna krvna slika, funkcionalni testovi jetre, bubrega, LDH,

natrijum, CT toraksa, ultrazvuk abdomena i ukoliko je klinički indikovano, CT pregled

abdomena.

Dodatni testovi, kojima se definiše ograničena bolest u simptomatskih pacijenata ili u kojih

se fizikalnim pregledom postavi sumnja na metastaze, su: scintigrafija skeleta, CT mozga,

biopsija kostne srži. Ukoliko je jedan od ovih testova pozitivan, potvrđuje se proširena bolest

i nema potrebe za daljim ispitivanjem (V, D).

Lečenje ograničene bolesti

Standardni hemioterapijski režimi, i za pacijente dijagnostikovane hirurški, zasnovani su na

kombinaciji etopozid-cisplatin* ili ciklofosfamid-doksorubicin** u 4-6 ciklusa (I, A).

Hemioterapija održavanja nije doprinela značajnijem produžetku preživljavanja (II, A).

Etopozid-cisplatin kombinacija široko je prihvaćena kao standard hemioterapije za ograničenu

bolest, posebno iz razloga što može da se kombinuje sa istovremenom radioterapijom,

a bez pojave značajnije toksičnosti (II, A).

Radioterapija toraksa popravlja lokalnu kontrolu i preživljavanje, te treba da se primeni kod

svih pacijenata sa ograničenom bolešću. U nekoliko studija predlaže se rano započinjanje

radioterapije tokom hemioterapije (II-III, A).

Maligne bolesti

18

Profilaktička radioterapija mozga preporučuje se kod pacijenata u stadijumu ograničene

bolesti, sa prethodno ostvarenom kompletnom kliničkom remisijom, jer smanjuje rizik od

pojave cerebralnih metastaza i produžava preživljavanje (II, B).

* PE: etopozid 100-120 mg/m2, Dan 1-3

cisplatin 75-100 mg/m2 ili carboplatin AUC, Dan 1

** CAE: ciklofosfamid 1000 mg/m2, Dan 1

doksorubicin 40-50 mg/m2, Dan 1

etopozid 100-120 mg/m2, Dan 1-3

** CAV: ciklofosfamid 1000 mg/m2, Dan 1

doksorubicin 40-50 mg/m2, Dan 1

vinkristin 2 mg, Dan 1

Lečenje proširene bolesti

Hemioterapija primenjena na isti način kao kod ograničene bolesti, tokom 4-6 ciklusa,

produžava preživljavanje pacijenata sa proširenom bolešću i predstavlja najefikasniji način

ublažavanja simptoma bolesti (II, A).

U selektovanoj grupi pacijenata preporučuje se primena palijativne radioterapije

(Kategorija 2a).

Sekundarna hemioterapija

Kod pacijenata sa relapsom bolesti, posle ostvarenog terapijskog odgovora na primarnu

hemioterapiju, može da se razmotri sekundarna hemioterapija (preporuka - kroz kontrolisane

kliničke studije) (III, B). Lekovi koji se primenjuju u sekundarnoj hemioterapiji su:

ifosfamid, irinotekan, taksani, gemcitabin (Kategorija 2a).

Evaluacija odgovora na lečenje

Preporučuje se evaluacija terapijskog odgovora na završetku lečenja, ponavljanjem

inicijalnih dijagnostičkih testova (V, D).

Praćenje

Nema dokaza da je potrebno praćenje asimptomatskih bolesnika. Specifična ispitivanja treba

da se sprovode samo ako je klinički indikovano.

 

 

MINIMALNE KLINIČKE PREPORUKE ZA DIJAGNOSTIKU,

ADJUVANTNO LEČENJE I PRAĆENJE PACIJENATA SA

KARCINOMOM KOLONA

Incidenca

Gruba incidenca kolorektalnog kancera u Srbiji iznosi 34/100.000/godišnje, a standardizovana

stopa incidence (ASR) 20.4, dok u Evropskoj uniji incidenca iznosi 53 slučaja/

100.000/godišnje.

Dijagnoza

Za dijagnozu karcinoma kolona neophodna je histopatološka potvrda. Patološki nalaz mora

da sadrži: ivice preparata, postojanje vaskularne invazije, infiltracije masnog tkiva i

obavezno, broj pregledanih limfnih nodusa. Minimalno treba da bude pregledano 12 limfnih

nodusa (Kategorija 1).

Faktori rizika za kolorektalni kancer treba da budu dokumentovani u istoriji bolesti. To su:

porodična anamneza, familijarna adenomatozna polipoza (FAP), hereditarni ne-polipozni

kolorektalni kancer (HNPCC), kolorektalni kancer ili adenom u ličnoj anamnezi, hronični

ulcerozni kolitis, Kronova bolest, hamartom, Gardner-ov sindrom, Turko-ov sindrom,

juvenilna i atenuirana polipoza.

Utvrđivanje stadijuma bolesti i procena rizika

Utvrđivanjem stadijuma bolesti dobijaju se neophodne prognostičke informacije, relevantne

za izbor adekvatne terapije, kao i selekciju pacijenata sa operabilnim solitarnim ili

ograničenim metastazama u jetri ili plućima.

Preoperativno utvrđivanje stadijuma obuhvata: fizikalni pregled, kompletnu krvnu sliku,

biohemijske testove funkcije jetre i bubrega, RTG pluća, CT pregled i/ili ultrazvuk

abdomena, tumorski marker CEA (Kategorija 2a), kolonoskopiju (kompletnog debelog

creva), irigografiju sa dvojnim kontrastom, kao i ponavljane postoperativne kolonoskopije

ukoliko proksimalne partije kolona nisu bile dostupne preoperativno (D).

Utvrđivanje patološkog stadijuma sprovodi se prema TNM sistemu, uz modifikovanu

klasifikaciju prema Dukes-u (Tabela 1).

Terapijski plan

Hirurška intervencija: odgovarajuća kolektomija sa pripadajućom limfadenektomijom

(perikolični, intermedijarni i centralni) (Kategorija 2a).

Adjuvantna hemioterapija preporučuje se za stadijume T2-4, N1-2, M0 (st. III, modifikovani

Dukes C1-3) (I, A).

Standardna hemioterapija: 6 ciklusa 5-fluorouracila (425 mg/m2) + leukovorin (20 mg/m2),

dan 1-5, u 4-nedeljnim intervalima ili ekvivalentni režim (I, A).

Praćenje

Osnovni ciljevi:

- identifikacija pacijenata kojima je neophodna hirurška intervencija spašavanja

- identifikacija pacijenata kojima je potrebno palijativno lečenje

- prevencija sekundarnog kolorektalnog kancera

Rektosigmoidoskopija (ukoliko je moguća), svaka 3 meseca tokom prve godine, sa

obaveznom biopsijom sluzokože mesta anastomoze, zatim svakih 6 meseci tokom druge

godine /za pacijente sa karcinomom distalnog sigmoidnog kolona/.

Ultrazvuk jetre i RTG pluća, jednom u 6 meseci, tokom 3 godine, radi rane detekcije

resektabilnih meta promena i eventualnog hirurškog lečenja metastatske bolesti

(Kategorija 2a).

Kolonoskopija sa resekcijom polipa kolona svakih 3-5 godina (I, B).

Povišene postoperativne vrednosti CEA ukazuju na inkompletnu resekciju tumora, postojanje

okultnih metastaza ili relaps bolesti, a porast CEA može za 4-8 meseci da predhodi pojavi

metastaza (Kategorija 2a).

Korist kliničkih radiografskih i laboratorijskih ispitivanja nije dokazana i treba ih ograničiti

kod pacijenata sa sumnjivim simptomima (A).

 

 

MINIMALNE KLINIČKE PREPORUKE ZA DIJAGNOSTIKU,

ADJUVANTNO LEČENJE I PRAĆENJE PACIJENATA SA

KARCINOMOM REKTUMA

Incidenca

Gruba incidenca kolorektalnog kancera u Srbiji iznosi 34/100.000/godišnje, a standardizovana

stopa incidence (ASR) 20.4, dok u Evropskoj uniji incidenca iznosi 53 slučaja/

100.000/godišnje.

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja kliničkim rektalnim pregledom uključujući rektoskopiju sa biopsijom

i patohistološkom analizom. Tumori sa distalnim širenjem do 15 cm ili manje (mereno

rigidnom proktoskopijom) od analne margine, klasifikuju se kao rektalni, a proksimalno od

te granice kao tumori kolona.

Utvrđivanje stadijuma bolesti i procena rizika

Kompletna istorija bolesti, fizikalni pregled, kompletna krvna slika, funkcionalni testovi jetre

i bubrega, CEA, RTG pluća, ultrazvuk ili CT ili MR pregled jetre. Kod fiksiranih tumora

potrebno je da se uradi i CT ili MR karlice.

Kompletna kolonoskopija, ukoliko je moguća.

Ginekološki pregled za žene.

Patohistološki pregled treba da obuhvati uzorak dobijen hirurškom resekcijom sa opisom

proksimalnih, distalnih i margina cirkumferencije, kao i regionalne limfne noduse (potrebno

je da se analizira najmanje 12 nodusa).

Utvrđivanje stadijuma sprovodi se prema TNM sistemu uz eventualni dodatak prema Dukes

(A, B, C) sistemu klasifikacije.

Terapijski plan

Resektabilni karcinomi:

Preoperativna radioterapija:

25 Gy (5Gy/frakciji) smanjuje učestalost recidiva posle totalne mezorektalne ekscizije

(TME) (II, B). Nije utvrđeno kod kojih pacijenata treba da se sprovede preoperativna

radioterapija, ali se preporučuje za T3 i T4 tumore.

Hirurška procedura:

Totalna mezorektalna ekscizija (TME) se apsolutno preopručuje kao metod, kojim se

ostvaruje nizak stepen recidiva (< 10%) (II, A). Kad god je moguće treba da se primeni

prednja niska resekcija.

Postoperativna radio / hemioterapija:

50 Gy (1.8-2.0 Gy / frakciji) + 5 Gy na ležište tumora, sa konkomitantnom hemioterapijom

zasnovanoj na režimima sa 5-fluorouracilom, preporučuje se za pacijente sa T3, T4

tumorima, kod kojih nije sprovedena preoperativna radioterapija.

Maligne bolesti

22

Adjuvantna hemioterapija

Adjuvantna hemioterapija kod pacijenata Dukes C stadijumja bolesti, produžava preživljavanje

(Kategorija 1).

(5-fluorouracil 425 mg/m2 + leukovorin 20 mg/m2, dan 1-5, na 28 dana, 6 ciklusa).

Primarno neresektabilni karcinomi i recidivi:

Kod pacijenata sa fiksiranim tumorom ili recidivom (ukoliko nije sprovedena primarna

radioterapija), potrebno je da se sprovede preoperativna radioterapija sa ili bez

konkomitantne hemioterapije (II, A).

Radikalni hirurški zahvat, ukoliko je moguć, sprovodi se posle 4-8 nedelja od radioterapije

(II, A).

Lokalno uznapredovala i diseminovana bolest

U izabranoj grupi pacijenata može da se načini hirurška resekcija izolovanih metastaza jetre

ili pluća (II, A), a kao palijativne mere, potrebno je razmotriti radioterapiju (II, A) i hirurški

“stenting” (III, A).

Sa prvom linijom palijativne hemioterapije potrebno je da se rano započne. Hemioterapija

treba da bude zasnovana na 5-fluorouracilu u različitim kombinacijama i trajanju, kao što su

infuzioni režimi.

Često korišćeni režim: 5-fluorouracil 425 mg/m2 + leukovorin 20 mg/m2, dan 1-5,

na 28 dana, 6 ciklusa.

Kroz kontrolisane kliničke studije u prvoj liniji hemioterapije mogu da se razmotre i

kombinacije 5-FU sa irinotekanom* i oksaliplatinom** (u većim onkološkim centrima).

Sekundarnu hemioterapiju (irinotekan* ili oksaliplatin**) potrebno je razmotriti kod

odabrane grupe pacijenata sa održavanjem dobrog performans statusa (I, A).

U sekundarnoj hemioterapiji može da se primeni i kapecitabin (Kategorija 2a).

Praćenje

Osnovni ciljevi:

- identifikacija pacijenata kojima je neophodna hirurška intervencija spašavanja

- identifikacija pacijenata kojima je potrebno palijativno lečenje

- prevencija sekundarnog kolorektalnog kancera.

Rektosigmoidoskopija (ukoliko je moguća), svaka 3 meseca tokom prve godine, sa

obaveznom biopsijom sluzokože na mestu anastomoze, zatim svakih 6 meseci tokom druge

godine /za pacijente sa karcinomom distalnog sigmoidnog kolona/.

Ultrazvuk jetre i RTG pluća, jednom u 6 meseci, tokom 3 godine, radi rane detekcije

resektabilnih meta promena i eventualnog hirurškog lečenja metastatske bolesti

(Kategorija 2a).

Kolonoskopija sa resekcijom polipa kolona svakih 3-5 godina (I, B).

Povišene postoperativne vrednosti CEA ukazuju na inkompletnu resekciju tumora, postojanje

okultnih metastaza ili relaps bolesti, a porast CEA može za 4-8 meseci da predhodi pojavi

metastaza (Kategorija 2a).

Korist kliničkih, radiografskih i laboratorijskih ispitivanja nije dokazana i treba ih

ograničiti od pacijenata sa sumnjivim simptomima (A).

Karcinom rektuma

23

* Terapijske šeme za irinotekan:

Monoterapija

125 mg/m2 nedeljno x 4 nedelje, pauza 2 nedelje (USA režim)

350 mg/ m2 na 3 nedelje (Evropski režim)

Kombinovani režimi

Irinotekan 80 mg/m2 + leukovorin 500 mg/m2 + 5-fluorouracil 2600 mg C.I. 24 h / nedeljno,

tokom 6 nedelja, pauza 1-2 nedelje

Irinotekan 125 mg/m2 + leukovorin 20 mg/m2 + 5-fluorouracil 500 mg/m2 iv. bolus, tokom 4

nedelje, pauza 2 nedelje

 

 

 

PREPORUKE ZA DIJAGNOSTIKU LEČENJE I PRAĆENJE

PACIJENATA SA MEŠOVITIM ILI NESEMINOMSKIM TUMORIMA

GERMINATIVNOG EPITELA (NSGTE)

Incidenca

Incidenca karcinoma testisa u Evropi iznosi 6,3 dok je stopa smrtnosti 0,38 na 100.000

muškaraca godišnje. Standardizovana stopa incidence u Srbiji iznosi 3/100.000. Oko 60%

ovih karcinoma čine mešoviti ili neseminomski tumori, a 2-3% pacijenata ima obostrane

tumore testisa.

Dijagnoza

Dijagnoza se zasniva na patohistološkom pregledu tumorski izmenjenog testisa odstranjenog

ingvinalnom orhiektomijom (IV, B).

Kod pacijenata sa primarnom retroperitonealnom ili medijastinalnom lokalizacijom bolesti

neophodna je biopsija retroperitonealne ili medijastinalne tumorske mase (IV, B). Karcinomi

nepoznatog primarnog porekla treba da se isključe na osnovu pozitivnih rezultata tumorskih

markera.

Utvrđivanje stadijuma bolesti i procena rizika

Svim pacijentima treba da se uradi kompletna krvna slika, testovi funkcije jetre i bubrega.

Svim pacijentima određuju se vrednosti tumorskih markera (α-FP, β-hCG, LDH) pre

orhiektomije, radi utvrđivanja kategorije rizika, prema IGCC (International Germ Cell

Consensus Classification) prognostičkom indeksu (Tabela 1).

RTG pluća, CT abdomena i male karlice, CT toraksa (ukoliko je pozitivan nalaz na CT

abdomena ili RTG pluća) (Kategorija 2a).

CT (ili MR) mozga potrebno je da se načini kod pacijenata sa vrednostima hCG >10000 IU/L

ili sa >10 plućnih metastaza i ukoliko je klinički indikovano, kod pacijenata sa lošom

prognozom (IV, B).

Scintigrafiju skeleta trebalo bi uraditi kod bolesnika sa kliničkim znacima koji ukazuju na

zahvatanje kostiju (IV, B).

Potrebno je da se razmotri biopsija kontralateralnog testisa, posebno kod pacijenata sa

testikularnom atrofijom (<16 mm) (III, A).

Stažiranje bolesti sprovodi se prema TNM klasifikaciji, uz opcionu primenu klasifikacije

bolnice Royal Marsden (Tabela 2) i obavezno utvrđivanje prognostičke kategorije prema

IGCCC klasifikaciji (Tabela 1).

Mešoviti ili neseminomski tumori germinativnog epitela

27

Tabela 1. “International Germ Cell Consensus Clasiffication”

Dobra prognoza: sve navedeno

- αFP <1000 ng/ml i βhCG <5000 IU/l (<1000 ng/l) i LDH <1,5 x od gornje granice

normalnih vrednosti (ULN) i

- odsustvo primarne medijastinalne lokalizacije i

- odsustvo visceralnih metastaza, isključujući pluća

Intermedijarna prognoza: sve navedeno

- αFP 1000 – 10000 ng/ml ili βhCG 5000 – 50000 IU/l ili LDH 1,5 – 10 x ULN i

- odsustvo primarne medijastinalne lokalizacije i

- odsustvo visceralnih metastaza, isključujući pluća

Loša prognoza: jedno od navedenih

- αFP >10000 ng/ml ili βhCG >50000 IU/l ili LDH > 10 x ULN ili

- primarna medijastinalna lokalizacija

- visceralne metastaze, isključujući pluća

Tabela 2. “Royal Marsden Hospital Staging”

I Izolovana zahvaćenost testisa, bez dokaza za metastatsku bolest

Is Stadijum I – za praćenje

Im Stadijum I na CT pregledu, ali marker pozitivan

II Infradijafragmalni limfni nodusi

Stadijum II A / B / C: Maksimalni dijametar <2 / 2-5 / >5 cm

III Supradijafragmalni limfni nodusi

Stadijumi A / B / C kao za stadijum II

IV Ekstranodalne metastaze;

Stadijumi A / B / C kao za stadijum II

Plućne metastaze podstadijumi: L1: 3 metastaze, L2: >3 metastaze,

L3: >3 metastaze + jedna ili više metastaza >2 cm

Zahvatanje organa: H+: metastaze u jetri, Br+: metastaze u mozgu,

M+: medijastinum, N+: limfni nodusi na vratu

Prvi stadijum bolesti deli se u IA (sa malim rizikom za relaps, oko 20%) i IB (sa većim

rizikom za relaps, 40-50%) u zavisnosti od postojanja ili odsustva vaskularne invazije i/ili u

više od 80% histološke potvrde za embrionalni karcinom u primarnom tumoru testisa

(Kategorija 2a).

Pacijentima, kod kojih se predviđa hemioterapija ili radioterapija, trebalo bi da se omogući

krioprezervacija sperme

Lečenje

Pacijente bi trebalo da leči onkolog sa iskustvom u terapiji testikularnog karcinoma (II, B).

Terapijske opcije (Tabela 3):

Maligne bolesti

28

Tabela 3. Terapijske opcije

Kategorija

Preporuka

Alternativa

Nivo dokaza

Lokalizovana

bolest

(Stadijum I)

mali rizik

visoki rizik

Praćenje pacijenata

Adjuvantna HT

(BEP* x 2 ciklusa)

Unilateralna

retroperitonealna

limfadenektomija sa

očuvanjem nerva

III, A

III, B

Metastatska bolest

(Stadijum II-IV)

Dobra prognoza

Intermedijarna ili

loša prognoza

BEP* x 3 ciklusa

BEP* x 4 ciklusa

/

Klinički trajali

II, A

II, A

* BEP = Bleomicin 30000 IU, Dan 1, 8, 15

Etopozid 100 mg/m2, Dan 1-5 (ili 165 mg/m2, Dan 1-3)

Cisplatin 20 mg/m2, Dan 1-5 (ili 50 mg/m2, Dan 1-2)

Za pacijente koji se leče adjuvantnom hemioterapijom po BEP šemi, etopozid može da se

redukuje na 360 mg2/ciklusu (III, B).

Sekundarna hemioterapija sprovodi se po VeIP šemi** ili PEI šemi***, u IV ciklusa

(Kategorija 2a).

** VeIP = Ifosfamid 1,2 g/m2, Dan 1-5

Cisplatin 20 mg/m2, Dan 1-5

Vinblastin 6 mg/m2, Dan 1

Kod pacijenata sa višestrukim plućnim ili drugim ekstenzivnim metastazama urgentno se

primenjuje hemioterapija, koja može da se započne i na osnovu tipične kliničke slike sa

povišenim vrednostima tumorskih markera (α-FP i β-hCG) (IV, B).

Evaluacija terapijskog odgovora

Terapijski odgovor utvrđuje se merenjem vrednosti tumorskih markera najmanje posle svaka

dva ciklusa terapije, kao i ponavljanjem CT pregleda posle lečenja (III, A).

Za pacijente sa rezidualnom tumorskom masom posle sprovedene hemioterapije i normalnim

tumorskim markerima preporučuje se hirurška resekcija i to od strane iskusnog hirurga; i u

slučaju potvrde vitalnog karcinoma primena još dva postoperativna ciklusa hemioterapije

(Kategorija 2a).

Mešoviti ili neseminomski tumori germinativnog epitela

29

Praćenje

Pacijenti koji se samo prate nakon orhiektomije trebalo bi da imaju klinički pregled, RTG

pluća i tumorske markere: jednom mesečno u toku prve godine, jednom u dva meseca tokom

druge godine, jednom u četiri meseca tokom treće godine i jednom u šest meseci do pete

godine. CT pregledi preporučuju se posle 3, 6, 9, 12 i 24 meseca (III, B).

Pacijenti koji su primali hemioterapiju, trebalo bi da imaju klinički pregled, RTG pluća i

tumorske markere jednom u dva meseca tokom prve godine, jednom u tri meseca tokom

druge godine i jednom u šest meseci do pet godina, a zatim jednom godišnje. CT pregledi

preporučuju se samo kada je klinički indikovano (V, D).

MINIMALNE KLINIČKE PREPORUKE ZA DIJAGNOSTIKU,

LEČENJE I PRAĆENJE PACIJENATA SA SEMINOMSKIM

TUMORIMA GERMINATIVNOG EPITELA (SGTE)

Incidenca

Incidenca karcinoma testisa u Evropi iznosi 6,3 dok je stopa smrtnosti 0,38 na 100.000

muškaraca godišnje. Standardizovana stopa incidence u Srbiji iznosi 3/100.000. Oko 60%

ovih karcinoma čine mešoviti ili neseminomski tumori, a 2-3% pacijenata ima obostrane

tumore testisa.

Dijagnoza

Dijagnoza se zasniva na patohistološkom pregledu tumorski izmenjenog testisa odstranjenog

ingvinalnom orhiektomijom (IV, B).

Kod pacijenata sa primarnom retroperitonealnom ili medijastinalnom lokalizacijom bolesti

neophodna je biopsija retroperitonealne ili medijastinalne tumorske mase (IV, B). Karcinomi

nepoznatog primarnog porekla treba da se isključe na osnosvu pozitivnih rezultata tumorskih

markera.

Home | БОЛ У ГРУДИМА | КАРЦИНОМИ | АСТМА | КАЛЕНДАР | WEB-DIZAJN | КОНТАКТ

This site was last updated 03/04/07